Da je samo malo sreće- crvena jabuka.. Bila sinoć ja u gradu. napokon! Misim da sam izašla iz kazne. Bogu hvala. :) da ja sad to sve ispričam kaj bilo taj dan, tj jučer. Prvo nismo imali zadnja dva sata iz njem (markirali smo) :) ond sam išla kod Marinele jer smo planirale u grad poslije pa sam tak ošla kod nje. Planirale smo spržit meni cd al Jelena došla pa smo se zekali s njom i tak i prošlo vrijeme dok si rekao keks.. došlo pol 7 i mi morali ić na „dogovor“.. ošli u park, naletila Darija a Jelena ošla doma. Došao Đuro i Darija i ja ga malo naživcirale pa su on i Nela ošli sjedit a drugu klupu. He he. Ond naletio Kiki i ove dvije ošle nekaj „kupit za popit“.. naletio Alen (dečko), mi se upoznali.. još poslije naleti Amir (TalijanAC) i Peđa al talijanAC ostao pričat s nama. (razlog zbog čega sam kod Talijanca napisala zadnja 2 slova štampano je jer sam pogađala njegovu e-mail adresu i nikak pogodit ta 2 zadnja slova...) Zajebavali se cijelo vrijeme i bilo čist super vani sam kaj bilo zima dosta al..da.. i da, malkoc smo Dariji sakrili torbu a majcu Kiki obuko a ona uopće ne kuži da je na njemu i veli ona kao: daj mi majcu, zima mi je.. a ja kažem: zima je i njemu i tak je skužila da je majca na njemu.. joj moja Darija.. i da, bio neki cuko pokraj nas i pita mene taj Amir jel mi se sviđa peso a ja kažem da mi je baš sladak i onda me pita a jel mi se sviđa ovaj peso i pokaže na Kikija a ja velim da je to neka čudna vrsta (Kiki, ma ne ljutiš se valjda.. ) poslije idu ova dva bisera pogađat kak mi se zovu mama, tata i brat i kad sam rođena i ond naleti neki lik i pitaju njega kolko misli da imam godina a on kaže 20 a mi se puknemo smijat. Mislim, 20.. pa meni je tek 16. al uglavnom. E i da, Darija mi pošalje poruku: (neću sad reć kakvu.. to samo znamo Kiki, ja i ona) a Kiki kaže da kad dođe da će joj reć da je potrošio cijelu kutiju kondoma i da je još falilo :) he he.. koji je to luđak.. ala, šta bi dala da je to rekao Dariji al jebiga, ona ošla prije doma.. i da, došlo vrijeme da odemo ja i moja Nela doma i nikak otić.. ova dva stalno nešt podjebavaju.. i da, Slavica.. joj, digli su mi tlak sa tom Slavicom.. jadna ženska.. uglavnom, otišli doma (napokon) i malkoc smo kasnili pa smo trčali jedan dio kad smo skužili da moji skreću u njenu ulicu.. još ja išla kod nje na wc i onda sam ošla doma.. a čovječe, koji naporan dan.... Joj, danas bila luuudnica u školi.. čovječe, bisera kolko hoćeš.. i da, došao nam novi profać iz Njemačkog. Ala, tip je užas. Užaaas. Uđa on u razred i veli guden tag (neznam kak se piše- jebiga, učim njemački samo 2 godine). Uglavnom, cijelo vrijeme priča na njemačkom. Mi ni riječi nismo skužli. sam gledali u njega. I velimo mi njemu: jel vi profesore znate hrvatski? On opet neš počne na njemačkom. Mislim.. i da, govori on nama nešt kao da objašnjava i sad stane i tišina u razredu i čujaš Pejića: ahaaa.. he he. Kao da je on skužio. Koji su to biseri bili danas. Za poludit. Ma nema šta, ipak smo mi ekipa. E i da, ja cijeli dan pjevam onu melodiju iz „Velikog buraza“.. ona neka od colonije iako nisam njen ljubitelj al melodija je rufus.. rufus=zakon. Dora danas dolazi kod mene, idmo u Sisak. Ja odo kupit Iharoški poklon a ona valjd u Zg. I da, dobli smo automat u hodniku za kavu. Marinela sebi uzme neku bijelu kavu i stavi si extra šećera i na kraju ju držala pod klupom jer joj bila fuj. A ond sam ju ja malo naživcirala jer sam joj zurku malo pokvarila i tak. Meni nije imala šta raščupat jer sam ja po prirodi čupava :) .. i da, Pejić ima novi nadimak Čupi.. he he.. ma zakon smo svi.. ajde, pozdravljam sve vas.. Odmalena su nam pričali bajke o lijepim princezama koje na kraju uvijek nađu svog princa na bijelom konju, s kojim onda dugo i sretno žive. Možda je to razlog što neke od nas još uvijek tragaju za Mr. Savršenim, koji će ispuniti sva naša očekivanja. Savjet za cure: nitko nije savršen i ne očekuj da će baš tvoj dečko biti takav. Savršenstvo je za svakog nešto drugo, a ti ga možeš sama stvoriti od malih stvari. Ipak, nemoj živjeti previsoko u oblacima, jer tako nećeš vidjeti ono što ti je zapravo blizu. Savjet za dečke: znamo da nitko nije savršen, ali vi se ipak morate iznova truditi oko nas cura. Gibonni Život mi je koma.. Nisam pesimist nego jednostavno misli da mi je život koma.. Bum ća! Evo Marinela kod mene i u U2 oblacima je trenutno :) .. Ja si namjestim tipkovnicu na njenu nogu koju je raspružila na moju lijepu fotelju u bratovoj sobi i ona mi skoro sjebe tipkovnicu.. mislim, skoro mi opadne na pod... :) i da, bila sam danas u školi..bilo zakon.. Filetić me zajebavo cijelo vrijeme nešt a raska ga još stavi da sjedne iza mene.. mislim, kud njega?? Bože, kud njega????????? (nemogu pisat..bum ća..U2..gotova sam..Marinela poludla.ja poludla..u komi sam..he he) Massimo Savić- Da mogu Tina Vukov - Il treno per Genova Ovaj bi post napisala iz razloga jer to želim a frendica Ana u svom postu pisala o istoj stvari i nadam se da se neće ljutit ak ja napišem na istu temu post.. Ok mi je braco. U ponedjeljak ide doma. Sad da vam ispričam kaj se desilo.. moj braco išao u nabavku građe za garažu za kombi i vezao na nosač od kombija te neke daske sa onom gumom šta se nateže da se teret drži sa dvije kuke na krajevima (ak znate na šta mislim). I on to zategnuo i ide sad prevuć foliju prek svega toga da to još bolje drži i tak se kuka otpustila, pomotala se i pukla ga ravno ispod oka a guma preko oka. Javlja se on meni i veli mi da kažem tati da će ga trebat na hitnu al nije ništ rekao kaj mu bilo.. došao doma a krvi na sve strane. Dovezao kombi s jednom rukom a u drugoj ruci držao led i neku krpu kaj mu dala teta u trgovini di kupovao daske.. i odvezli mi njega na hitnu u Petrinju a ženska kaj radi tamo veli da doktora nema (pa ti moš umrijet tak) i odošmo mi u Sisak u bolnicu na očni i odma ga prime, pregledaju i vele da će bit sve ok al ima jako puno krvi u oku i to će morat sa inekcijama izvlačit van (inekcije u guzu).. a kad smo išli do tam, uhvatila ga neka panika i počeo mi plakat u autu.. a meni podne.. neznaš kak da pomogneš.. ostavili ga u bolnici i donesli poslije robu i sve kaj treba.. ja sjela do njega na krevet a on me zagrli i opet počne plakat.. e, koji je to jeben osjećaj.. neznaš šta da uopće kažeš sad.. i dobro, ja ga nekak smirim i ok bilo sam šta ga glava užasno bolila.. sad je ok i u ponedjeljak ide doma.. i da, kad smo bili na hitnoj u Petrinji, vidla sam Ivicu i sparkirali smo se pokraj njegovog auta (od njegove sestre dečkinog auta) i mogu vam reć da je isti kao prije.. ma, oni koji me znaju, znat će na šta mislim.. Neću pisat blog dok mi braco ne izađe iz bolnice.. ajd.. Ev dođoh ja s mora....zato me nema nikak na netu al kaj ćeš.. Dino Merlin Ovako..jučer je bilo Lovrenčevo a tada je uvijek velika fešta kod nas a ako nije mi ju napravimo sami :) ..prvo smo išli u park i ond sam se izgrlila sa Dadom i Anom i upoznala par cura.. cure pozdraf!! Naletilo društvo iz Gline.. Pejić, Matić i Mladen.. Pejić mene odma počeo grlit i neznam ti ja šta.. Ja onak ok, Matić mi je dao jednu masnu pusu jer je jeo burek ;) .. poslije ošli na trg, sreli Kikija i Đurkasa (Bojana).. poslije ošli kod slova (kip za profesore valjda).. ond ošli u tobako šop (heh, ne obaziri se na spelovanje :) .. kupili sok! Ošli u park.. sjedili kod žabica (vodoskok u parku) a ja i Dora ošle prošetat malko, naletli na Dinka (dolje naveden koji me prije nazvao kurvom al nema veze).. upoznali se, ja rekla „bok, ja sam Sanja“ i dala mu pusu.. he he..upoznala Bubaša NAPOKONNNN...ond se vratili kod žabica, naletio Dolić aka Isus.. pričao s Dorom nekaj a ja velim njemu „ti se mene ne sjećaš..neb ni pozdravio“ a on onak „ooo, Sanja.. pa sad sam te mislio pozdrafit“ .. i tak, sjedne i počne mi neku spiku a Dora sjedi pokraj nas (bivša)..počne mi govorit kak sam mlada, lijepa i tak ta sranja i pita za broj moba i pita jel mi smije poslat poruku..ja mu na to rekla da ja sve u životu radim spontano pa bi i on trebao tak.. heh.. i tak, dobio broj.. poslije sam se upoznala s Pupom (lik je luuud).. i da, poznala sam se s nekim Puckom.. lik zagrlio pivi i viče „ne gledaj mi pivu“.. ond se sklupćo na pod i viče iz sveg glasa.. ond nas napao neki skinhead i počeo brijat o nekoj bačenoj flaši na njega a mi kilometar odaljeni od njegvog društva jebote...poslije išli u De Niro i bili do kraja tam.. naletli na Vladu a ja velim „o pa poštovanje“ i dam mu ruku... he he.. men i Dori se pripišalo pa ošle u neku kućicu tam pokraj De Nira.. he he.. Poslije smo završli s Bojanom i Kikijem.. I tak bili tam u društvu.. Kad smo išli doma, Ana me zagrlila i rekla da me baš voli i da joj je tak drago kaj me upoznala (znamo se nekih mjesec- dva)..ošle doma pješice i tak..utorak, 26.09.2006.
bubani sam..glava me boli..šmrcam..pijem čaj..papam griz..ležim u krevetu i čekam subotu..
da je samo malo sreće
da mi vrati jedno veče
barem jedno veče sa tobom
ja bi znao
šta bi krao
ja bi znao
gdje bi krao
ne bi stao
samo bi te ljubio
kao glas iz daljine
kao vode sa planine
kao prošlog maja nad beogradom
kao sve one slike
kada momci krenu u vojnike
tako moje oči plaču za tobom
ljubav je bekrija stara
laže i vara
nekad te gazi
nekad te pazi
nekad se smije
i namiguje
ti mi trebaš
ti mi jako trebaš
kada odem da se vratim
sad se nemam zašto vraćati..
e a sad spot od Stevana Anđelkovića - Blesava..
lik je naših godina a pjeva narodno.. to je ona pjesma iz bivšeg posta kaj sam riječi napisala.. pa evo, tko nije čuo....
subota, 23.09.2006.
ma da..
a sad moram stavit jednu pjesmu jer mi je zakon....
Blesava, blesava si mala u kog si se to zaljubila
blesava što mi nisi dala ne znaš šta si sve izgubila.
Ne bih te ja pred toliko ljudi
ne bih te ja s drugom varao,
a onaj tvoj stalno ti to radi
opet te je razočarao.
Ref:
Blesava, blesava si mala u kog si se to zaljubila
blesava što mi nisi dala ne znaš šta si sve izgubila,
blesava, blesava si mala ako si za njim plakala
blesava što mi nisi dala pogrešnog si i izabrala.
Ne bih se ja pred toliko ljudi
ne bih se z drugom mazio,
a onaj tvoj stalno ti to radi
opet ti je srce zgazio.
Ref: srijeda, 20.09.2006.
I da, u petak smijem vannnn!!! weeeeeee
i nakon svega.. ::
nedjelja, 17.09.2006.
Ljepota
Jeste li se ikada zapitali što je to zapravo ljepota? Ta riječ se toliko učestalo koristi, a da možda i ne znamo što znači, uzimamo ju zdravo za gotovo.
Za početak neću naklapati puno o tome kako vanjski izgled nije važan, jer u nekim situacijama i jest – baš taj vanjski izgled je ono što čovjek prvo primijeti kad prvi put ugleda nekoga. To ne mora značiti baš ništa kad upoznamo toga koga smo primijetili, ali i može.
Toliko je lijepih ljudi na svijetu, ali što to znači ako oni nemaju nikakve druge kvalitete? Nedavno sam nekoga pitala ono poznato pitanje: "Je li bolje biti lijep i glup ili pametan i ružan?“. Ta osoba mi je odgovorila da je nemoguće praviti takve podjele, jer zapravo nema ružnih ljudi. Istina, što je to lijepo, a što je ružno? Postoji li definicija toga? Ne! Je li plavuša samim time što je plavuša, lijepa i glupa? Ili je visok i crn dečko automatski zgodan? Postoje neki stereotipi u društvu kojih bi se trebalo riješiti, ali to ne ide tako lako jer smo puni predrasuda. Zašto bi pametna osoba nužno bila ružna? Svi se mi brinemo o svom vanjskom izgledu, svatko ima neki imidž, nešto što voli i način na koji to nosi. I najmanje sitnice nas čine lijepima. I stvarno možda ne postoje ružni ljudi.
Svatko ima nekoga tko ga voli i svatko u sebi ima nešto što ga čini manje ili više lijepim. Najobičniji osmijeh može čovjeka učiniti prekrasnim i uljepšati nekome dan. S druge strane, zašto bi ljudi koji su veoma lijepi, atraktivni i na neki način zgodni, morali dokazivati svoje intelektualne sposobnosti zbog tog svog izgleda? Zar jedno ne može ići s drugim? I dalje govoreći o vanjskom izgledu i ljepoti, žalosno je to što se više ne cijeni prirodna ljepota. Ljudi prvo sami sebe ne vole onakvi kakvi jesu, a onda misle da ih ni drugi zbog toga neće prihvatiti. Općepoznato je da smo mi cure prekritične prema sebi, posebno što se tiče izgleda. Nažalost, neke onda rade klaune od sebe – pretjeruju sa šminkom, ugrađuju si hrpu plastike u usne, grudi, provode neke drastične dijete, što na kraju dovodi do drugih, još gorih problema. Ne kažem da treba biti pretila osoba, ali bolje je biti i debeljuškasta nego anoreksična, bolje imati i najtanje usnice na svijetu nego one ogromne silikone od kojih na kraju izgubiš i svoj osmijeh, lice postaje izobličeno i na neki način smiješno. Previše je tog umjetnog na današnjim curama. Neki to valjda smatraju lijepim. Ja i dalje ne razumijem zašto, ali kriteriji se očito mijenjaju.
I da završim o vanjskoj ljepoti – svatko je lijep na svoj način, a ljepota je individualna, bez obzira na modele ljepote koji nam se nameću. Vanjska ljepota je ionako prolazna. Glavno je brinuti se o sebi i voljeti se takav kakav jesi, jer to je važna komponenta ljepote. Ljepota je u očima promatrača i kao što sam već rekla, individuala je. Svatko ju poima drukčije, a normalno je da će nam biti lijepa osoba uz koju smo na bilo koji način vezani, a koja nam inače možda ne bi bila toliko lijepa. Koliko puta ste čuli za "ono nešto“? E, pa baš to nešto je lijepo, malo i naizgled nevažno, ali zapravo to nešto nekad čini osobu. I to je ljepota. Ljepota je nečiji osmijeh, pozdrav, lijepa riječ, ono čime zračimo. I zato smo svi lijepi. :)
petak, 15.09.2006.
Što djevojke žele
U razgovoru sa single frendicama došla sam do nekih zaključaka. Svaka od nas ima u glavi osobine svog potencijalnog dečka. Svjesne smo toga da ne može biti i zgodan i pametan i bogat i imati sve one osobine koje se nama sviđaju. Te osobine su drukčije od osobe do osobe, pa tako i svaka cura ne traži isto.
Nekima je važno da dečko bude frajer. Znate onu spiku, kad je glavni u društvu, fura se na najnovije marke i drži se nedohvatljivo. Neke cure to smatraju iznimno privlačnim, a nekima je to baš ono odbojno kod dečka. Takve djevojke vjerojatno traže nekog tko je malo povučeniji. Neki, možda oni malo stariji, kažu da izgled nije važan. Istina da nije najvažniji, ali ipak priznajte – izgled je ono što vas prvo privuče kod neke osobe, posebno ako ju vidite prvi put. Kod nekih se ljubav rodi tek nakon dugog prijateljstva, mnogih razgovora i duuugih poznanstava. No, često ste doživjeli i da kad izađete van, vidite nekog tko vam se svidi i baš to vas privuče. Poslije se iz toga može razviti nešto više, a možete i shvatiti da taj izgled zapravo nije ništa, jer vam se na toj osobi ne sviđa ništa drugo, no to shvatite tek nakon upoznavanja.
Pa koliko puta po gradu vidite parove u kojima je dečko izrazito zgodan, a cura sasvim prosječna ili je obrnuto? To dokazuje da ipak nije sve u vanjskom izgledu, te da je i on individualan i za svakoga od nas znači nešto drugo.
Na jednom od naših “Sex and the cityjevskih razgovora“ zaključile smo da dečko zapravo i ne mora biti posebno zgodan, ali ipak na neki način sladak. Neke će reći da su “privlačan“ i “zgodan“ dva različita pojma i da dečko uopće ne mora biti zgodan, ali ipak privlačan. Ta privlačnost može i ne mora proizlaziti iz vanjskog izgleda. Sve smo se složile da dečko mora biti duhovit, tako da se u njegovom društvu možemo nasmijati (pa nećemo valjda stalno biti ozbiljni?!).
Zatim, mora imati nešto u glavi, dakle, biti pametan (ne tražimo Einsteina, ali ipak...) tako da možemo uvijek o svemu razgovarati. Moje mišljenje je da dečko prije svega treba biti dobar prijatelj. Ne kažem da se ljubav mora razviti iz prethodnog prijateljstva (no to je zasebna tema), ali u toj vezi ipak morate moći razgovarati i razumjeti se.
Jedna cura je osim svega toga navela da želi da dečko bude “normalan i ozbiljan“. Na to se javila druga frendica i rekla da su to potpuno neprihvatljive osobine kod dečka. Ona tvrdi da dečko mora biti skroz otkačen i npr.biti spreman usred glavnog trga pitati prolaznike gdje je glavni trg. Sve to pokazuje da je svaka od nas drukčija i traži nešto drugo kod dečka. Oni će uvijek reći da nas je nemoguće razumjeti. Možda i jest tako, no sve je to zapravo vrlo jednostavno. Takvi smo kakvi smo i smatram da treba biti prirodan i svoj. Ne možeš biti nešto što nisi, niti se truditi biti drugačiji.
Svi znamo da savršenstvo ne postoji, no uvijek postoje neke sitnice koje volimo, pa se one mogu uklopiti u naše shvaćanje savršenstva. Dakle, za sve single cure, ne tražite Mr. Savršenog jer ćete ga teško naći. Sigurno oko vas ima neki dečko s kojim bi se vrijedilo malo bolje upoznati, a kažu da se suprotnosti privlače, jer, kad bi netko bio baš po tvom kroju, brzo bi ti dosadio, zar ne?
A da si odaberete malog, simpatičnog i frčkavog? :)
srijeda, 13.09.2006.
Look at the stars, Look how they shine for you..
Look how they shine for you,
And everything you do,
Yeah they were all yellow,
I came along
I wrote a song for you
And all the things you do
And it was called yellow
So then I took my turn
Oh all the things I've done
And it was all yellow
Your skin
Oh yeah your skin and bones
Turn into something beautiful
D'you know you know I love you so
You know I love you so
I swam across
I jumped across for you
Oh all the things you do
Cause you were all yellow
I drew a line
I drew a line for you
Oh what a thing to do
And it was all yellow
Your skin
Oh yeah your skin and bones
Turn into something beautiful
D'you know for you i bleed myself dry
For you i bleed myself dry
Its true look how they shine for you
look how they shine for you
look how they shine for you
look how they shine for you
look how they shine for you
look how they shine
look at the stars look how they shine for you..
I shecher na kraju.. Naš Miljenko.. :)
I da, moram zahvalit Marineli kaj me danas tješila.. hvala ti..kaj bi ja bez tebe??..... =)
I još nešt..ovo dolje je nešt za tebe.. znam da ti se neće dat čitat al potrudi se malo.....
Prijateljstvo
"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam često pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne škole. Tad je bilo važno napisati nešto što se rimuje, a autori su vjerojatno tek kasnije, kad su malo porasli, shvatili značenje toga.
Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i/ili autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život.
Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni.
Meni su uvijek govorili da se u osnovnoj školi stvaraju prijateljstva, ali tek u srednjoj ću naći prave prijatelje. Kako god bilo, prijatelje trebamo tražiti cijeli život i kad god oni dođu, bit će dobrodošli.
Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja. Koliko puta sam rekla nešto o svojoj frendici iz susjednog razreda, koju zapravo slabo i poznajem i kad bih govorila o takvom odnosu, vjerojatno bih shvatila da je to više poznanstvo nego baš prijateljstvo.
Ali i takva poznanstva mogu se pretvoriti u prekrasna i duga prijateljstva. Normalno je da se ne može sa svakim koga znaš biti najbolji prijatelj za cijeli život. Danas je sve češće upoznavanje ljudi preko drugih, možda negdje vani ili čak i preko Interneta.
Smatram da je bolje poznavati što više ljudi i komunicirati sa mnogima, ali ono što se zove pravo prijateljstvo se uglavnom svodi na onaj mali krug ljudi koji sam spomenula na početku. Događa se da nam oni s kojima se družimo još od kad smo bili klinci ostaju pravi prijatelji za cijeli život, oni koje znamo godinama i u koje se možemo potpuno pouzdati. Ali ni to nije pravilo, jer prijatelji se stječu tijekom cijelog života, pa se dogodi da se s nekim upoznaš i ubrzo ste stvarno super prijatelji koji mogu o svemu pričati i bez dugotrajnog poznanstva.
No, ono o čemu sam htjela pisati ovaj tekst je to što zapravo znači ono pravo, istinsko pijateljstvo.
Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje? Postoje osobe, prijatelji, kojih se sjetite i kad ste s nekim drugim i lijepo vam je, pa poželite da je i vaš prijatelj/ica s vama.
Super je imati takvog prijatelja kojem se uvijek možeš obratiti za pomoć, onaj za kojeg znaš da te neće odbiti i 'klipsa' s tobom svugdje, makar mu se i ne da, onaj kojeg možeš nazvati bez pretjeranog razmišljanja o tome hoće li te otkantati ili ne.
Imate li i osobu/e s kojima vam je uvijek ugodno? I onda kad subotom navečer idete van tip-top sređeni i onda kad ste bolesni, u pidžami i papučama? Želite li tu osobu upoznati sa svojim drugim prijateljima i učiniti ju dijelom svog života i u drugim područjima? Neki dijele prijateljstva prema onome što možeš raditi s tom osobom: s jednom frendicom izlaziš, s drugom se zezaš, trećoj plačeš na ramenu.
No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj! Naišla sam i na one koji se smatraju tvojim prijateljem samo onda kad te trebaju zbog nečega, a kad se meni događa nešto lijepo, vidi se njihova ljubomora.
Kada u jednom odnosu nema takve ljubomore i zavisti i kad prijatelji pokušavaju doprinijeti sreći onog drugog, i to smatram značajkom pravog prijateljstva. Ako netko zna tvoje probleme i rješava ih skupa s tobom,ohrabruje te i potiče ili te samo sasluša, odmah ti je lakše. Divno je kad nema sumnje u riječi i djela pravog prijatelja, kad ti ta osoba na bilo koji način uljepša dan – razglednicom, porukom, pozivom ili samo osmijehom. Kad smo stvarno sretni što imamo tako nekoga pored sebe.
Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu – pa nismo vezani pupčanom vrpcom. To ne podrazumjeva identičnost dvije osobe. Ali važno je to da se i ta različitost poštuje i prihvaća, uči jedan od drugog. Osim toga, važna je obostranost prijateljstva. Ne može se od nekoga očekivati sve, a ne davati ništa.
Nakon ovog teksta shvaćam da sam sretna što imam takve prijatelje. A kad shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam: prijatelji se stječu tijekom cijelog života. Treba čuvati ono što imamo, ali i stvarati novo, jer u ovom slučaju, prijatelja nikad nije previše!
ponedjeljak, 11.09.2006.
Ovo mi je škola
Ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
jer fališ mi do bola
i znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
ruši vjeru u tebe
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
Koje su to riječi
što su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu
što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos dvije sestre
blizanke, rođene u ponoć
jedna malo prije
druga kasnije
O-o-o-o o-o-o-o, ako ikad
vratim vjeru u tebe
o-o-o-o o-o-o-o, i onda lažna
nada nikne za mene
Na poljima od snova
ne pušta se korijenje
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
I napokon i Đibo navratio kod nas u Petrinju.. Jeaa.. Ja prvo išla kod Dore da si smislim neke krpice za obući tak ošli do grada. Sreli Antonelu, došla Mihaela (moja žena), Darija, Ana i Zubak.. Sreli Filetića a on sav zbunjen kao i uvijek..
Bili Raspašoj il kak već, Rusvaj i došao Đibo.. Prvo smo bili malkoc dalje od pozornice a ond smo ošli kod zvučnika da vidimo bolje i skužih Kikija al nisam ga htjela pozdravit iz početka dok me ne skuži. I tak, skuži on mene, pozdravimo se...
Poslije ludirali na koncertu, ja vrištala iz sveg grla nek se čuje.. a neka ženska mene pita kolki ja raspon pluća iam a ja onak, to zato kaj ne pušim. Lol... Mogu reć da sam bila baš fensi jučer.. Imala sam neku suknjicu rozu. Ljudi, rozu.. :) crne najlonke, roze barelinke :) , i gore neku crnu majcu bez rukava i prek toga majcu sa veelikim izrezom al se namješta da se jedno rame vidi (cure će znat o čemu ja drobim)..
I tako, koncert završio, Bojan mi je nešt rekao al jebiga, prekasno.... Neću odavat detalje....
I da, zašto to prije nisi rekao?????????
Gibonni
Ne odustajem
Ljubav će znati
da mi jednoga dana
stavi pod nos
i da mi u glavu vrati
sve što propustio sam s njom
radim na tome
da se ludilo moje
ne istrči van
pa da se brukam pred njome
kad mogu spasit'
što se spasit da
ja ne odustajem, ne odustajem
Io vado avanti
perche l'amore vero
non muore mai
noi mai staremo distanti
e questa ferita si chiudera'
io non rinuncio a lei
non smetto, no, la vorei qui
non rinuncio a lei
io voglio lei,
la voglio qui
Ja ne odustajem
jedino s njom sebe vidim
ja ne odustajem
od one za koju živim
ne, ne odustajem
Lei e' da vero tutto
quello che ho
lei e'la sola che io
voglio e che sempre vorrei
adesso e sempre l'amore resiste
non vivo senza di lei
I ne smijem stati
Noi mai saremo distanti
I ne odustajem
jedino s njom sebe vidim
ne odustajem
od one za koju živim
Io non rinuncio a lei
perche io non, non vivo cosi
io non rinuncio
a lei, lei tornera', l'asspeto qui
io non rinuncio a lei
Za koju živim
ne odustajem
Non rinuncio a lei,
l'asspetto qui
non rinuncio a lei
Ne odustajem
ja ne odustajem
Non rinuncio a lei
non rinuncio a lei
Ja ne odustajem
ne smijem stati
Non rinuncio a lei
I ne smijem stati
L'asspetto qui
Za koju živim
petak, 08.09.2006.
Koma :(
Neam dečka, ne smijem van (bar za sad), ne slažem se sa svojima i još milijun stvari....
Nemam volje za ništa. Dosadna sam sama sebi. Ma užas. Gotovo. Točka. The end.
Da je bar ovak:
srijeda, 06.09.2006.
Olaaaaaaaaaa
Da, sad mogu..prestao Bum ća! :) .. A hold mi til mi kis mi skviz mi (moja rima za U2-ovu pjesmu.. he he.. To ona s betmenom pjesma..aha, kak ja znam..prava obožavateljica jutua :) ... Danas u školi.... Jelkina seka pita mene i Marinelu di je učionica broj 6 a mi pojma neamo a ona se tek upisala a mi već 3 godine pičimo po istim hodnicima.... :) i svađala sam se sa Marijom jer nam je zauzela mjesto di stalno sjedimo.. ja sjela do nje i ne mičem se al ipak ajd, pametniji popušta.. :) I da, u matematici neki električari zauzeli učionicu a ja užem unutra i lijepo velim da mi imamo matku tam a oni vele da oni imaju i ja ni 5 ni 6 velim: vi ćete izać odatle pa makar ja pasla travu! :) Poslije išli u „Srce“ i kupli sok i Zdravko mi posudio kunu.. Hvala Zdravko.. :) Poslije išli na bus i Šinko mi gledao stalno u nos jer mi se inače miče dok se smijem a njem to simpa a ja to naučila kontrolirat pa to više ne radim :) he he.. eto ti Dino na! .. I da, netko je iznervirao Maju moju pa sam ju branila malo u busu.. A neke ženske..alaaaaaa, glupe ko noć!!! Zauzele sjedalo al nisu sjedile a bus pun ko čep.. al ne, one glupače onak u stojećem stanju u sjedalima (a kak da to objesnim, uglavnom..pametni ljudi će skužit)... :) i da, kad smo ulazili u bus, ja rekla da stariji imaju prednost Marineli a lik iz prvog ekonomske (naš nasljednik) me pusti a ja još prije rekla kak on ima lijepe ochi.. :) Evo Marinela mi se drži ga glavu..pitam je šta joj je a ona veli da se drži za glavu..pametno moje.... :)
Malo sam se previše raspisala al će valjda bit zanimljivo.... :)
ponedjeljak, 04.09.2006.
Probuditi stari sjaj
i znati ponovo prijeći prag
odgoditi skori kraj
i biti ponovo tebi drag
i naći siguran stari trag
biti anđeo i biti vrag
da mogu
Uljepšao bih tebi dan
i za se našao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan
a tvojom njeznošću ogrnut
i da me zaspe u isti mah
sa tvojih usana zlatni prah
da mogu
Odabrao bih pravi čas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu
vratio bih sebi čast
oborio losu vlast
al' još ne mogu
Ref.
Bila bi zauvijek uz mene
jesam li star za promjene
prestar za takvo što
ostaviti polusvijet
ne tražiti više zlo
nesposoban za novi let
da mogu
Uljepšao bih tebi dan
i za se našao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan
a tvojom nježnošću ogrnut
i da me zaspe u isti mah
sa tvojih usana zlatni prah
da mogu
Odabrao bih pravi čas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu
vratio bih sebi čast
oborio lošu vlast
al' još ne mogu..
Kao što se vidi, ova pjesma je od Massima što inače ne slušam al sam ju sad čula i morala sam skinut riječi s neta.. malo sam u depri zadnjih dana I neznam kaj mi je.. a sad sam i pogotovo jer…ma neću o tome.. uglavnom, u iščekivanju sam a pošto sam ja užasno nestrpljivo biće, neznam kaj ću.. I da, ova pjesma je posvećena…ma da, ma zna… efo jedna moja pjesmica za kraj..
Gleda me…
On me gleda svojim krupnim smeđim očima
Ne skreće pogled
Pomiče pramen kose
Gleda me
I vrijeme je stalo
Taj njegov pogled
Njegovo lice
Poput tek stasalog dječaka
Gleda me
Želim ga dodirnuti
Reći mu…
Ali on
Gleda me
Ne skreće pogled
Magla se spušta na grad
Kapljice rose padaju na njegovu kosu
Gleda me
Ne skreće pogled…
a ova slika nije bez vraga stavljena.. znat će ta osoba zašto... ajde,puse....petak, 01.09.2006.
Samo tren koji prolazi
odavno sam znala da smo tren koji prolazi,
ali koji se ne zaboravi,
zato do kraja života živjet ćeš u meni,
i kad me jednom ne bude,
nek ostanu samo one uspomene najljepše,
da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,
već nasmješenu kad smo se sreli..
Odavno sam znala da smo suđeni,
al da prava ljubav u sjeni bolne sluge,
neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i ako budeš ljubio druge,
znam da se ljubavi prave rode da bi uveličale čovjeka
i smrvile ga do tuge...
Odavno sam znala da voljet ću jednom,
onako jako da boli do kraja vjeka,
sada vidim sve što smo imali
teče u proslost kao rjeka,
ali ta rjeka ne presušuje..
jer i ljubav zauvjek traje..
****
I tvoj cvijet što si ga darovao,
počeo je da vene,
da umire,
kada si otišao..
Umirao je polako,
iz dana u dan,
umirao polako sa mnom..
I naše slike,
tužno me gledaju,
i tvoja pisma moje suze skupljaju,
svakim danom sve tvoje što imam,
u tugu me zove,
svakim danom ja se pitam,
zašto volim
ono što izgubljeno odavno je...
A ovu pjesmu posvećujem jednom “dječaku” sa frčkavom kosicom….
neće skužit da je za njega al eto: za tebe je…
Roses of red fall on my head
He smiled then turned away
Roses of red grow in my heart
They bloom when he passes me by
'Cause he he makes me happy
and he he makes me fly
Oh oh oh ...
I bloom when he passes me by
If you want paradise
Then look at my eyes
I'm as clear as the sky when it's blue
If you want paradise
Then look at me twice
'Cause I'm not a normal red rose
And he he makes me crazy
And he he makes me fly
Oh oh oh ...
I bloom when he passes me by
I know that he doesn't know me
He's just too different no no
I know he knows and he knows I know
We're just too different no no
Roses of red fall on my head..
He smiled then turned away
Roses of red fall in my heart
They bloom when he passes me by
Oh oh oh ...
I bloom when he passes me by
Oh oh oh ...
Smiled and turned away….
Nastavak.. vecherash je bila utakmica Dinamo-Mladost u Petrinji i naravno Dinamo pobjedio 7:0.... al nemože se reć da naši nisu dobro igrali.... slikala sam onog crnca iz Dinama..aha..i stajala od njega metar odaljena.. :) malo na guza bolila od sjedenja al šta ćeš.. dečko kaj igra za mladost pod brojem 3 je jebeno zgodan..neznam kak se zove ni ništa al je jednostano zgodan.... :) e a onaj lik s kikirikijem i kokicama kaj ih prodaje mi se popeo na jetru lagano.. stalno oko nas ide... a neki mali htjeo kupit kokice a oaj nije skužio..ide po stadionu i viče: kokice, kikriki a mali piči za njim dok ovaj nije skužio... i da vidla sam Bubaša al on mene po dobrom starom običaj nije skužio...ja njega jesam ;) ..i tak..ekipa koja je bila: Nela, Jelena, Ana, Antonija, Uvalić i još neki tip.. slike su vam dolje....
onaj crnac o koje sam vam pričala..
igra.... žestoko žestoko...
to se zove ljubav..Antonija i Uvalić il kak već....
još samo jedna napomena.. ja ne navijam za Dinamo al sam danas navijala :)
I da, još jedna napomena....
Te sve slike je slikala moja mrcina od mobitela Motorolca V3.... :) to je moja kanta... :)srijeda, 30.08.2006.
A tko još piše naslov?
Dugo te nisam vidjela
i sada k tebi putujem
na hladnom staklu prozora
ja sam napisala
tvoje ime i jos Rijeka-Genova..
Dugo te nisam vidjela
da l' jos si onaj koga znam
ovaj vlak je ugodan
ali ja sam nemirna
sto bevendo il terzo caffe
sul treno per Genova..
Da li volis me jos, reci mi
che dice il tuo cuore
da li smo jos zajedno
ako ljubav nije to
reci mi che cosa e l'amore
reci mi iskreno..
Ja pamtim sve
iz tvoje sobe vidi se
zaljevi, svijetla brodova
ali ja, ja ne zelim kraj
questo treno e in ritardo
spero che tu lo aspetterai..
Za uvod je stavljena baš ova pjesma jer mi je prekrasna. Ta Tina Vukov stvarno zna otpjevat da pokodi I dušu I srce. Ova pjesma govori o njenoj ljubavi kojoj je išla u posjet u Genovu. Mada su toliko odaljeni, njihova ljubav još uvijek traje. Da bi trajalo, mora se njegovati..
Crvena Jabuka -Anđeli
Pun mi je život grešaka
ponavljam ih dan za danom
al' jos od rane mladosti
osjećam da je neko sa mnom
da diše u blizini
i da brine o sudbini mojoj
Koliko sam gluposti
napravio u životu
skoro da sam i pretjer'o
neka mi je na sramotu
nosio sam u torbi glavu
izvuk'o je živu i zdravu
samo ja znam što
Na ramenima mi dva anđela sjede
čuvaju me od nesreće i bijede
dva anđela danju, noću rade
paze da mi neko sreću ne ukrade
Potrošio sam život do pola
ko sapun od jorgovana
koliko sam u park kafani
ostavio kišnih dana
dok vjetar na izlog lijepi lišće
neko kao da mi ruku stišće
samo ja znam ko
O tebi sam maštao
čekao te dan za danom
ušetala si u moj život
pod žutim kišobranom
ona je sve što ti treba
šapnuo je neko kao s neba
samo ja znam ko..
A ova pjesma mi je posebno draga jer baš opisuje moj život.. Je, istina je da sam imala više sreće nego pameti u životu.. Anđeli su me čuvali I kad sam bila u opasnosti za život, bila sam spašena..
“šapnuo je neko kao s neba
samo ja znam ko..”
Jedino što je izgubljena puzla u ovoj cijeloj priči.. :
“ušetala si u moj život
pod žutim kišobranom”
Meni još nitko nije ušetao u moj život pod žutim kišobranom..
nedjelja, 27.08.2006.
Ona je povučena osoba (bar tak izgleda) i misli da nikako naći nekog frenda koji će joj biti ono što ona želi, koji će prihvatit nju kakva je.. E ja mislim da si ti Ana super i da povučenost nema baš veze sa osobnošću.. Ok, istina je da prvi put kad smo se upoznale nismo baš pričale al nakon drugog izlaska, kao da se znamo oduvijek a to se baš nemože sa svim osobama.. I iako si drukčije, zar ne želiš takva i biti? Pa ja mislim da te upravo to čini Unique, baš kao i mene.. Vidjela si i sama da se ja furam sama na svoju spiku.. Jednostavno mi je krivo kaj se tak spuštaš kao da nemožeš naći nekog tebi sličnog.. Znaš ono kad kažu da se suprotnosti privlače.. To ti je živa istina (primjer mene i tebe).. Mislim, nismo skroz suprotnosti al onak dost jesmo.. A zajednička nam je stvar kaj nemožemo izražavat osjećaje nekome u koga imamo povjerenja al iz nekog totalno drugog razloga nemožemo.. Ja jesam po prirodi brbljiva al to ne znači da se izražavam na baš dobar način. Evo za primjer, kad sam imala neke frke u obitelji (nije bilo šta), obratila sam se jednoj frendici (neću spominjat ime).. i to sam joj poslala mail i rekla kaj se desilo a ovak nebi sigurno ništa rekla (oči u oči) jer jednostavno, ma neznam. Bojim se nekog vraga, neznam čega.. I tak, kad sam došla kod nje, pitala me kakva je sada situacija a ja sam samo rekla da je dobro.. Nisam mogla ništ drugo reć. Upravo kak si ti Ana rekla..
„I kad tak s nekim i pričam, užasno sam živčana i počnem se tresti jer se bojim. Bojim se otvoriti i ne mogu to.
Barem ne još.”
Tako bi se ja mogla izrazit.. To mi je lako sve napisat u post al kad bi trebala to sve nekome reći, nema šanse..
I da, Ana Lauri :) - ti si zakon, upamti to. Upravo ta tvoja drukčija strana od drugih te čini posebnom i jaako mi je drago što sam upoznala osobu poput tebe i vjeruj, budi zahvalna što si tak dobra kak jesi.. Ajde, nemoj mi se sad SLUČAJNO rastužit i otić u sobi slušat In d šedovs.. OK? Love ya..
Eto, izbacila sam i to iz sebe..
subota, 26.08.2006.
Zašto se meni uvijek neko sranje desi?
utorak, 22.08.2006.
Brat mi u bolnici :(
subota, 19.08.2006.
Dođoh ja, falila svima :)
uživala sam..bila sam u Tisnu na Murteru sa bratom i njegvom curom..
došli tam, dočekala nas njena mama i očuh..
odmah ošli na plažu a čeha i talijana more jedno..
a mogu vam rech da i nisu talijani tak loshi :) ..
i da, vidli nekog konobara na plaži kaj ima jednu ruku kraću od druge..
to valjd slabo razvijena..tak se blesirali u moru,
igrali odbojku i naučila sam pošteno plivat ljudi!..
bile neke male čehinje pokraj nas i nešt se smiju stalno
a moj brat počeo spikat na hrvatskom a one na češkom i aj sad ti skuži..
poslije smo pili nekaj hladno i uživali na plaži..
htjeli smo se puštat sa tobogana al bila neka dječica tam pa nismo htjeli..
taj dan smo za večeru imali bolonjez i špagetline..
on je morao jest iz zdjele za salatu (i to one velike)
jer je opće poznato da moj brat jako puno jede...
Tak smo se dobro najeli da smo ošli spavat oko 12-pol 1..
drugi dan opet bili na plaži i upoznali nekog zagrepčana
sa djetetom i mamom..htjeli igrat odbojku a nisu imali
loptu pa smo ih mi zvali..poslije nekog vremena vidiš
ti malog kak veli mami „ne trebate vi meni više, mogu ja sam“..
valjd smo mu se svidli.. :) navečer bila utrka magaraca..kak zakon e..
ond smo išli u Vodice i vidli papige u mrcini od auta.. (slika dolje)
Poslije ošli u trgovinu kupit meni hlače a bio neki lik Ante
i sad priča s nekim likom a moj brat sa druge strane kioska viče:
„ej ti na godišnjem odmoru! Dolaz vamo!“
a on se puko smijat.. i tak, kupimo meni majcu
i hlače i veli moj brat: „za svaku sekundu kaj si kasnio, 10 kn manje..“
a to rekao iz zajebancije..i naplaćuje on Dadi, puta žensku
kaj radi s njim: „hoćemo mu snizit malo?..ajmo 10..“
i tak dobimo 10 kn popusta.. :)
Idući dan išli u Međugorje.. a ljudi ko rulje..
i došli mi negdi oko 9 a gladni ko netopiri..odemo do restorana
a lik veli da kuhinja radi od 11..a mi poludli..ond dođemo
do drugog, isto tako..dođemo do trećeg
(znate kak se veli-treća sreća) i oni vele da rade od 10..
ajd to nam ipak bliže..i dočekali mi to..
A restoran je tako lijep da ja nisam mogla vjerovat..
evo par slikica od restorana..i da, vlasnik je Hrvat..aha :)
Poslije se išli penjat na ono brdo..al e ukazanja neg ono veće..
zapravo, prvo smo ga morali nać..nigdi strelica ni ničeg..
organizacija im je nula čista al nema veze..
mogu samo reć da je staza za pješačit 2 i pol km..
a neki su ljudi (čula sam) i na koljenima išli..
onda možeš mislit kak se penjat tam..
E i da, kad smo išli tamo, znate onu priču da su imoćani
poznati po mercedesima.. bogami je točno,
nabrojala sam ih 30 u gradu a Bog zna kolko ih još ima..
Na povratku smo navratili na Modro jezero..
dolje da bi došao do njega ima 2 km..po kamenju isto..
al kad dođeš dolje, nije ti žao..ljudi se znaju dolje i kupat..
mi malo smočili noge u vodi al am se pripišalo
pa smo se smočili skroz u jezeru..
opet drug dan išli u Zadar..grad je prekrasan..
i vidli nekog tipa kaj stvara slike samo sa sprejem i papirom (slika dolje..)
slušali smo orgulje..to kao neke rupe u betonu i
kako god more dari sa valom od to, orgulje sviraju..
prekrasno za čut....papali voćne kupove u Donatu
(najbolja slastičarnica u Zadru- po meni)..
i da, došao neki ćuko pa smo ga morali slikat kak je bio lijepi :)
vidli Natali Dizdar..umišljena da boli..
ujtro išli opet na kupanje a men se svidio neki čeh..
onak igrali odbojku u moru i sad men lopta doleti
jako visoko i ja se bacim unatrag naletim na njega
(slučajno) i kažem onak sorry (jer znam da će tak skužit)
a o se nasmije i veli neš na češkom (valjd, nema veze..)
he he..i svidio mi se neki Splićo (tamnoput.... :)
i tak, vraćali se doma, stali u Macoli..moj brat ošo na wc
i vidiš ti njega dolazi sa wc-a i veli nama:
„u jebote, znate kaj mi se deslilo?“ mi onak: šta?
On veli: „ja došo u wc, sjeo na školjku i osjetim ona ode dolje,
kao da propada a ja se bojo da ne propadnem pa se primio
za kvaku i ak obavio nuždu.. „ mi umrle od smijeha..
ljudi gledaju kaj se smijemo..došli doma oko 3 i ošli spavat..bilo jako dobro.. :)
ostale slike hostam kad ovaj glupi image shack proradi!nedjelja, 13.08.2006.
Ako me ikada sretneš u ovom ukletom gradu
ostani mirno na istoj strani pločnika.
Ne stavljaj ruke na lice, nemaš što od mene kriti
glavu gore, nama je ljubav lozinka.
Ne pitaj je li pravedno što nas je prekrio mrak
ni to što nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak
da još nije prestalo, da nikad neće prestati.
Mogu proći stoljeća, mogu ti i umrijeti
a ti me nisi prestala, i nikad nećeš prestati..
Ljeta, zime, proljeća, za tebe ću živjeti
i pjevati.
Ljubav je slijepa i luda, ne zna za boga ni suda
al' lijepo pjeva i lijepo dušu odijeva.
Ako me ikada sretneš ne stavljaj ruke na lice
stavi smijeh iz stare razglednice.
Ne pitaj je li pravedno što nas je prekrio mrak
ni to što nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak
da još nije prestalo, da nikad neće prestati.
Mogu proći stoljeća, mogu ti i umrijeti
a ti me nisi prestala, i nikad nećeš prestati.
Ljeta, zime, proljeća, za tebe ću živjeti
i pjevati"
Neznam kak se ta stvar zove al riječi su mi zakon..
Slatki Opis Propuštene Prilike
...sjećam se kako si jučer
stajao nagnut na onaj zid,
glavom pognutom za dolje,
onako sladak i neodoljiv,
samo sam htjela otići kod tebe...
...zagrliti te i ljubiti,
osjetiti tvoju toplinu i tvoj miris..
...no moj um nije poslušao
moje srce, nisam imala
hrabrosti, bez obzira na
to koliko su me tjerali...
...tada si me pogledao,
i ja tebe….u mom trbuhu
probudili su se leptirići,
a u očima suze...
one tvoje smeđe oči,
tako su slatke, tako lijepe,
tako neodoljive, ma joj...
...mogla bih tako do sutra...
...i sad jako žalim što
jučer nisam otišla kod onog,
slatkog dečka koji je stajao,
nagnut na zidu...
jer bila je
dobra prilika…..
Tako nešto se meni dogodilo ali ja sam tu osobu upoznala al nisam do sada ništa poduzela.. Još stignem al se bojim..
petak, 11.08.2006.
Osvrt na izlazak vanka..
Zaključak: aj tink det aj vil fol in lav agen.. mejbi hi vil rid det bat aj vil not tel his nejm.. da nebi bilo.. jer on garant čita ovaj blog.. i 100% misli da ovo nije o njemu... he he.. ajde...
Sad tko je skužio, skužio je......
a ovu pjesmu hoću da svi pogledate.... odlična mi je.. ma obožavam ju.. molim obratite pozornost na pjevača... :) dobar je.... i da "smile like u mean it!".... kao ja npr...